Ako svoju omiljenu poliestersku majicu operete u perilici, ona više neće biti jednaka. Svakim novim pranjem ona se troši i tako otpušta plastična mikrovlakna koja završe prvo u otpadnim vodama, a zatim u morima i oceanima, baš kao i brojni drugi oblici mikroplastike. Prema nedavno objavljenom istraživanju, dosad najobuhvatnijoj studiji o količini mikroplastike koja pluta svjetskim morima, u oceanima se nalazi između 82 i 385 bilijuna čestica mikroplastike – i to samo ako računamo one duže od trećine milimetra. Koliko pak ima onih manjih od trećine milimetra, možda je i nemoguće procijeniti – kao ni one prisutne u zraku, tlu, hrani i sl.
Kako izračunati količinu plastike koja nas okružuje? Kakav utjecaj na zdravlje ljudi ima mikroplastika i nanoplastika? Je li drastičan rast čestica plastike oko nas povezan s drastičnim rastom alergija? Istraživački tim Dječje bolnice Srebrnjak – sedmero liječnika i znanstvenika na čelu s prof. dr. sc. Mirjanom Turkalj – prvi će u svijetu u dugotrajnoj kliničkoj studiji zajedno s istraživačima iz još 12 istraživačkih institucija iz sedam zemalja do sredine 2025. godine odgovoriti upravo na ova pitanja.
U laboratorijskim ispitivanjima pokazalo se, naime, da čestice mikroplastike mogu izazvati oštećenja ljudskih stanica, ali dosad nije bilo epidemioloških studija na velikim populacijama ljudi koje bi dokazale vezu između izlaganja česticama mikroplastike i utjecaja na zdravlje. ‘Čestice mikroplastike i nanoplastike nalaze se u hrani koju jedemo, vodi koju pijemo i zraku koji udišemo, no još ne znamo koliko su opasni po ljudsko zdravlje. Mi ćemo pokušati procijeniti gdje te čestice završavaju u našim tijelima nakon udisanja i unosa, a ti će nam rezultati pomoći da shvatimo učinke mikroplastike na ljudsko zdravlje’, kaže dr. Turkalj, voditeljica Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske dobi u Dječjoj bolnici Srebrnjak i dodaje: ‘Do 2025. godine gotovo polovica stanovnika EU-a imat će barem jednu kroničnu alergiju. Je li to povezano s mikroplastikom?’
Kako bi se proučili potencijalni učinci mikroplastike i nanoplastike na razvoj alergija, u međunarodnom multidisciplinarnom timu projekta nalaze se stručnjaci iz područja prehrambene kemije, onečišćivača hrane, kemije polimera i metala, toksikologije, kliničke imunologije i alergije te raznih “omika”, znanosti koje se bave sveobuhvatnom analizom molekula koje čine stanice živih organizama. Tim iz Dječje bolnice Srebrnjak fokusiran je na provođenje ispitivanja kod djece s alergijama u dobi od 6 do 18 godina u Slavoniji, Dalmaciji i Zagrebu, a s obzirom na nedostatak podataka o utjecaju mikroplastike na ljudski organizam, saznanja koja će proizaći iz projekta Imptox bit će temelj za donošenje regulatornih mjera za zaštitu od opasnosti i rizika koje sa sobom nosi MNP.
O tome kako otkriti prisutnost mikroplastike i odrediti broj prisutnih čestica u zraku, tlu i vodi te kako možemo smanjiti svoju izloženost mikroplastici, za X-Lab – expert research hub JGL-a, razgovarali smo s jednom od članica zagrebačkog istraživačkog tima, dr. sc. Majom Šutić, magistrom eksperimentalne biologije u Dječjoj bolnici Srebrnjak.
