5 KLJUČNIH ČINJENICA: HRANA I MIKROPLASTIKA
Kako mikroplastika dolazi u okoliš?
Razlikujemo primarnu i sekundarnu mikroplastiku. Primarnu čine namjerno proizvedene sitne čestice plastike koje se upotrebljavaju u proizvodnji tekstila, medicini ili kozmetici. Sekundarna je mikroplastika ona koja nastaje raspadom plastičnog otpada i predstavlja daleko veći izvor mikroplastike u okolišu.
S obzirom na vrlo sporu razgradnju i nerazumnu uporabu plastike u posljednjih nekoliko desetljeća, količina se sekundarne mikroplastike u okolišu svake godine povećava, što će posljedično dovesti i do sve veće akumulacije mikroplastike u hrani i vodi, a samim time i do veće izloženosti ljudskog organizma.
Kako mikroplastika dolazi u hranu?
Mikroplastika u hranu može dospjeti na nekoliko načina: iz okoliša u kojem se neka namirnica prirodno nalazi (primjerice, iz mora u ribu), zatim tijekom procesa pripreme ili prerade ako se u tom procesu koristi plastičnim materijalima te prilikom distribucije i skladištenja u plastičnoj ambalaži.
Kako mikroplastika utječe na hranu koju jedemo?
Budući da utječu na metaboličke procese, čestice MNP-a mogu djelomično promijeniti nutritivnu vrijednost hrane. Istraživanje provedeno 2019. godine pokazalo je da nanoplastika smanjuje razine nekih esencijalnih aminokiselina i masnih kiselina kod rakova, mijenjajući donekle i njihovu nutritivnu vrijednost.
Također, čestice mikroplastike mogu izmijeniti svojstva tla i tako onemogućiti normalan rast i razvoj organizama važnih za održavanje njegove kvalitete. Zahvaljujući tome, biljke na raspolaganju imaju manje pojedinih nutrijenata, što na kraju može utjecati i na njihovu nutritivnu vrijednost.
Osim toga, kako se na čestice mikroplastike i nanoplastike mogu vezati brojni toksični metali i patogeni mikroorganizmi, to može dovesti do narušavanja zdravstvene vrijednosti namirnice.
Jesu li neke namirnice opasnije od drugih?
Veće količine mikroplastike možemo pronaći u morskim organizmima koji imaju mogućnost filtriranja poput školjkaša, ali i u pojedinim vrstama riba kao što su skuše i inćuni. Posebno su problematične sitne ribe koje se nerijetko konzumiraju neočišćene, zajedno s čitavim probavnim sustavom u kojem se zadržava najveći dio mikroplastike.
Što se tiče voća i povrća, veću količinu mikroplastike očekujemo u mrkvi, rotkvicama, repi i sličnim kulturama. Naime, većina se čestica MNP-a zadržava u korijenu biljke, a tek manja količina odlazi dalje prema stabljici i listovima biljke.
Također, važan je izvor mikroplastike u svakodnevnoj prehrani i morska sol, koja nastaje isparavanjem morske vode zagađene mikroplastikom. Unatoč tomu, još je uvijek preporučljivo konzumirati morsku sol jer predstavlja glavni izvor joda u prehrani.
Uz sol kao izvor mikroplastike često se navode i med i šećer. Međutim, treba naglasiti da navedene namirnice konzumiramo u jako malim količinama, do par grama dnevno, tako da je taj unos ipak relativno malen.
Koliko su zapravo problematične plastične boce?
Voda flaširana u plastičnim bocama, kao i svi drugi napici skladišteni na taj način, predstavlja značajan izvor mikroplastike. Analizom sastava takvih napitaka utvrđeno je da mikroplastika u njima potječe od PET i PP polimera, koji su sastavni dio plastičnih boca (PET) i plastičnih čepova (PP).
Budući da je voda nutrijent koji svakodnevno unosimo u većoj količini, možemo zaključiti da je voda iz plastičnih boca zapravo glavni izvor mikroplastike u našoj prehrani. Plastici smo jako izloženi i konzumiranjem toplih čajeva iz vrećica jer se ogromne količine čestica ispuštaju u napitak u procesu pripreme.