Xlab

Otkrivamo
Stručnjaci Dječje bolnice Srebrnjak sa sedam EU timova u najvećoj studiji dosad otkrit će je li mikroplastika uzrok drastičnom rastu alergija 

Piše: Prof. dr. sc. Mirjana Turkalj, dr. med

‘Čestice mikroplastike i nanoplastike nalaze se u hrani koju jedemo, vodi koju pijemo i zraku koji udišemo, no još ne znamo koliko su opasne po ljudsko zdravlje. Mi ćemo pokušati procijeniti gdje te čestice, nakon što ih unesemo u organizam, završavaju u našim tijelima’, kaže dr. Turkalj, voditeljica Odjela za pulmologiju i alergologiju predškolske dobi u Dječjoj bolnici Srebrnjak, koja će zajedno s još sedmero domaćih liječnika i znanstvenika sa Srebrnjaka te istraživačima iz sedam europskih zemalja dati odgovor na pitanje kako čestice plastike utječu na zdravlje ljudi i jesu li jedan od uzroka drastičnog rasta prevalencije alergija i astme. Rezultati ovog opsežnog istraživanja, prvoga takvog u svijetu, bit će poznati sredinom 2025. godine.

U posljednjih 30 godina proizvodnja plastike se učetverostručila i procjenjuje se da se danas proizvede više od 430 milijuna tona plastičnih proizvoda godišnje. Od toga čak dvije trećine otpada na jednokratnu plastiku i onu kratkoga vijeka, koja postaje otpad koji nikada ne bude recikliran gotovo čim izađe iz tvornice. Nažalost, nedavna su istraživanja pokazala da plastika više ne onečišćuje samo naš okoliš, već utječe i na naše zdravlje.

Mikroplastika i nanoplastika, sitne čestice plastike koje nastaju raspadom većih komada, pronađene su u ljudskoj krvi, većini organa, posteljici, pa čak i u majčinu mlijeku. Prema posljednjem izvještaju WHO-a o mikroplastici, česticama mikroplastike i nanoplastike izloženi smo stalno i na sve načine. Mogu se progutati ili udisati, a onečišćivači poput teških metala, alergena, toksina i mikroorganizama mogu se vezati za njih i dodatno ugroziti okoliš te zdravlje ljudi i životinja.

U laboratorijskim ispitivanjima pokazalo se da čestice mikroplastike mogu izazvati oštećenja ljudskih stanica, ali dosad nije bilo epidemioloških studija na velikim populacijama ljudi koje bi dokazale vezu između izlaganja česticama mikroplastike i utjecaja na zdravlje.

“Do 2025. godine gotovo polovica stanovnika EU-a imat će barem jednu kroničnu alergiju. Je li to povezano s mikroplastikom?”, pita se dr. Turkalj i dodaje da je fokus zagrebačkog istraživačkog tima podijeljen na tri područja interesa. Prvo, kako mikroplastika služi kao “transportno sredstvo” za prijenos metala, alergena, patogenih bakterija i toksina. Drugo, koji je učinak progutanih i udahnutih čestica plastike tijekom pripreme i konzumiranja hrane te udisanja morskih odnosno slatkovodnih aerosola. Treće, kakav je učinak mikroplastike i nanoplastike na razvoj senzibilizacije na inhalacijske i nutritivne alergene, kao i na povezanost izloženosti kod djece s astmom i alergijskim bolestima. Da bi dobili odgovore na ta pitanja, hrvatski istraživači će u sklopu velikog međunarodnog projekta Imptox provesti ispitivanja kod djece s alergijama u dobi od 6 do 18 godina u Slavoniji, Dalmaciji i Zagrebu.

O ključnom projektu koji će definirati naš odnos prema mikroplastici u budućnosti, razlikama između mikroplastike i nanoplastike, gdje se sve ona nalazi i kako utječe na naše zdravlje, za X-Lab – expert research hub JGL-a- razgovarali smo s dr. Turkalj, koja poručuje da je mikroplastiku nemoguće izbjeći, ali je moguće smanjiti svoju izloženost te tako štititi svoje i zdravlje svojih bližnjih. Evo kako.

EXPERTIZA

 

ŠTO JE IMPTOX?

IMPTOX je inovativna analitička platforma za istraživanje učinka i toksičnosti mikroplastike i nanoplastike u kombinaciji s onečišćivačima okoliša na rizik od alergijskih bolesti u pretkliničkim i kliničkim studijama. U njemu sudjeluje 12 ustanova partnera iz 8 europskih zemalja, čiji istraživači proučavaju složen utjecaj mikroplastike i nanoplastike u kombinaciji s onečišćivačima okoliša na sigurnost hrane i pića, odnosno njihov učinak na ljudsko zdravlje, s fokusom na alergije i astmu.
Kako bi se proučili potencijalni učinci mikroplastike i nanoplastike na razvoj alergija, u međunarodnom multidisciplinarnom timu projekta nalaze se stručnjaci iz područja prehrambene kemije, onečišćivača hrane, kemije polimera i metala, toksikologije, kliničke imunologije i alergije te raznih “omika”, znanosti koje se bave sveobuhvatnom analizom molekula koje čine stanice živih organizama.
To je jedan od pet projekata u programu EU Horizon 2020 koji će zajedno sa sličnim projektima u sklopu Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije, odnosno Europskog istraživačkog klastera (CUSP) provoditi istraživanja usmjerena na razumijevanje utjecaja mikroplastike i nanoplastike (MNP) na zdravlje ljudi. Nove spoznaje dobivene istraživanjem doprinijet će razvoju Europske strategije za plastiku.

ŠTO JE MIKROPLASTIKA, A ŠTO NANOPLASTIKA?

Plastika se intenzivno upotrebljava u našem svakodnevnom životu, a globalna proizvodnja naglo raste s 1,5 milijuna tona 1950. godine na 348 milijuna tona 2017. godine. Velik dio te plastike završi kao otpad, dospijevajući u okoliš i ekosustave. Razgradnjom većih komada plastike u okoliš ispušta se ogromna količina sitnih čestica koje, ovisno o njihovoj veličini, nazivamo mikroplastika (veličine od 1 do 5000 mikrometra) i nanoplastika (čestice manje od 0.1 mikrometra). Procjenjuje se da je ocean onečišćen s 8,3 milijuna komadića plastike po kubnom metru vode, što predstavlja veliki ekološki problem.

KAKO MIKROPLASTIKA I NANOPLASTIKA PLASTIKA MOGU ŠTETITI LJUDSKOM ZDRAVLJU?

Utjecaj izloženosti MNP-om još je uvijek nedovoljno istražen da bismo išta mogli sa sigurnošću tvrditi, a pogotovo kada govorimo o nanoplastici koju je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) još 2016. identificirala kao novi rizik u EU-u. Međutim, možemo iznijeti nekoliko utvrđenih veza mikroplastike i nanoplastike s ljudskim zdravljem.

1.

Poznato je da određene vrste plastike mogu biti kemijski štetne, izravno otrovne, da se čestice mogu apsorbirati ili biti nosači za druge komponente poput patogena (bakterija) ili alergena.

2.

Nadalje, čestice plastike mogu izazvati fizički stres i oštećenja tkiva ili epitelnih barijera u dišnom ili probavnom traktu, uzrokovati apoptozu, “programiranu smrt stanica” i nekrozu stanica, mogu izazivati upalu i oksidativni stres te poticati imunološke reakcije, što bi moglo doprinijeti razvoju bolesti poput raka, metaboličkih poremećaja ili alergijskih bolesti.

3.

Nanoplastika je istraživačima posebno zanimljiva jer je zbog svoje veličine sklonija interakciji s biološkim sustavima. Čestice nanoplastike, naime, mogu proći kroz crijevni epitel i zatim se putem krvi transportirati do udaljenih tkiva, gdje mogu proći kroz stanične membrane i akumulirati se u tkivima.

KAKO MIKROPLASTIKA I NANOPLASTIKA UTJEČU NA RAZVOJ ALERGIJA?

Studije na ljudima i životinjama te epidemiološke studije pokazuju da onečišćenja iz okoliša imaju značajnu ulogu u razvoju alergijskih bolesti.

Kada govorimo o onečišćivačima iz okoliša primarno mislimo na čestice različitih veličina, ozon i dušikov dioksid. Ovi se polutanti u okolišu javljaju kao nusproizvod industrijske proizvodnje ili ispušnih plinova iz automobila. Druga su kategorija onečišćivača mikroplastika i nanoplastika koju nalazimo u zraku, tlu, morima, hrani i vodi za piće, zapravo svugdje oko nas, no još uvijek ne znamo kako točno ona utječe na naše zdravlje niti koliko takvih čestica uopće ima u okolišu jer ne postoje alati za njihovo precizno mjerenje i karakterizaciju.

Iako utjecaj MNP-a na pojavu i razvoj alergijskih bolesti još nije dovoljno istražen, upravo se time bavimo unutar projekta Imptox i možemo pretpostaviti kakav bi njihov učinak mogao biti. Primjerice, ako govorimo o alergijama na hranu, čestice MNP-a mogle bi utjecati na probavljivost alergena iz hrane, povećanje propusnosti crijevne barijere i poticati upalni odgovor u probavnom traktu ili, pak, uzrokovati crijevnu disbiozu, što bi moglo rezultirati povećanim rizikom ili izravnim učinkom na razvoj senzibilizacije i alergije na proteine iz hrane.

ALERGIJE U 5 KLJUČNIH BROJEVA

Globalno gledano, prevalencija alergijskih bolesti brzo raste i u zemljama u razvoju i razvijenim zemljama. U razvijenim su zemljama svijeta alergijski poremećaji znatno češći nego u zemljama u razvoju.

1.

Ukupno 8% do 10% svjetske populacije pati od jedne ili više alergijskih bolesti.

2.

Svaki treći stanovnik u razvijenim zemljama pati od alergija.

3.

Procjenjuje se da 5% do čak 20% djece u Europi pati od alergijske astme.

4.

Procjenjuje se da 7% do čak 30% djece u Europi pati od alergijskog rinitisa.

5.

Čak 5% djece u Hrvatskoj ima neku alergiju na hranu, a njih do čak 15% pati od alergijskog rinitisa.

KAKO DOLAZI DO RAZVOJA ALERGIJE?

Do alergijske reakcije dolazi kada naš imunološki sustav pogrešno identificira neku bezopasnu tvar kao opasnu ili ugrožavajuću za domaćina. Da bi spriječio neodgovarajuću reakciju na stimulaciju brojnim bezopasnim antigenima ili alergenima iz okoliša, naš organizam, odnosno naš imunološki sustav uključuje takozvane regulacijske mehanizme. Kod osoba koje imaju genetske predispozicije za razvoj alergija, neravnoteža u regulacijskim mehanizmima može dovesti do razvoja alergijskih bolesti.

ŠTO UZROKUJE PORAST BROJA ALERGIČARA?

Osnovni čimbenici koji se povezuju s pojavom i razvojem senzibilizacije na alergene i razvojem alergijskih bolesti mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine: čimbenici vezani uz domaćima i njegovu genetsku predispoziciju te okolišni čimbenici.

Utvrđeno je da su alergeni uzročnici alergijskih reakcija ili reakcija preosjetljivosti, a prepoznavanje faktora rizika za razvoj alergije ključno je za prepoznavanje promjenjivih čimbenika, ali i pojedinaca kojima preventivne mjere mogu koristiti.

Faktori rizika mogu biti primarni, koji utječu na učestalost atopijske odnosno nasljedne ili alergijske bolesti, ili sekundarni, koji utječu na alergijsku senzibilizaciju ili izazivaju simptome kod nekoga tko je već senzibiliziran na jedan ili više alergena.

GOST STRUČNJAK
Andreja Rajković, profesor na Sveučilištu u Gentu, ističe složenost interakcija između MNP-a i ljudskog zdravlja:

‘Shvaćamo da mikroplastika i nanoplastika služe kao nositelji mikrobioloških patogena, toksina i otrovnih kemikalija. Zajedno, MNP i navedeni onečišćivači mogu stvoriti jedinstveno okruženje koje još uvijek slabo razumijemo i koje zahtijeva daljnja istraživanja. Posebno ćemo istražiti mogu li različite kombinacije onečišćivača i MNP-a utjecati na aspekte kao što su rezistencija na antibiotike i sposobnost mikroba da uzrokuju bolest. Dešifriranje ovoga bit će jedan od naših glavnih ciljeva u projektu Imptox.’

Možda ne možemo utjecati na kvalitetu hrane koju jedemo ili zraka koji dišemo, ali uvijek možemo odabrati proizvode koji ne sadrže mikroplastiku. Aqua Maris, prvi sprejevi za nos dokazano bez mikroplastike!

Aqua Maris
Bez mikroplastike, bez brige!

  • Prvi i jedini sprejevi za nos dokazano bez mikroplastike
  • Jedini na bazi morske vode iz Jadrana
  • Čiste i vlaže sluznicu nosa
  • Za djecu i odrasle
SAZNAJ VIŠE